Vjeran Hrpka

Vjeran Hrpka diplomirao je filmsko snimanje pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a danas radi kao docent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Za svoj rad i dugogodišnje djelovanje je više puta nagrađivan na skupnim izložbama i filmskim festivalima. Jedan je od suradnika i začetnika filmske revije ˝U mom dvorištu˝, manifestacije iz čije će ideje desetak godina kasnije izrasti ovogodišnja prva filmska RUNDA.

Novinar: Danko Delač

Fotograf: Miša Keskenović

Uredila: Ines Jokoš

 

Filmska RUNDA: Možeš li na prvo reći nešto malo o sebi. Iz Osijeka si, završio si Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu – smjer filmsko snimanje. Kako je počelo zanimanje prema tome? S fotografijom ili snimanjem?

Vjeran Hrpka: S fotografijom sam se prvi put ozbiljnije počeo „igrati“ u sedmom razredu osnovne škole kada sam počeo razvijati fotografije u fotolaboratoriju. To je za mene bilo otkriće koje me potpuno okupiralo, ali nisam razmišljao o tome da bi se jednog dana i profesionalno bavio fotografijom odnosno snimanjem. Ta je ideja tek zaživjela u trećem razredu srednje škole kada sam počeo razmišljati o upisu na ADU u Zagrebu. Sa snimanjem se nisam ozbiljnije bavio sve do upisa na Akademiju. Dakle, moja je prva ljubav fotografija kao i većini snimatelja iz tog vremena.

Filmska RUNDA: Možeš li danas odabrati je li ti nešto od toga dvoje draže ili miješamo kruške i jabuke?

Vjeran Hrpka: O tome bi se dalo diskutirati, ali recimo da mi je rad na filmu veći izazov jer zahtijeva uklapanje u timski rad i stvaranje filmske fotografije koja je nužno u svrsi ideje filma. Filmski je set orkestar koji treba dobro ugoditi da bi svaki instrument zvučao kako treba. Snimatelj tu svakako nosi jednu od glavnih dionica, ali nikada nije solo na sceni.

Upravo iz tih razloga fotografiju čuvam kao nešto samo svoje, nešto gdje mogu biti kompletan autor. Mogu biti sam i ne podilaziti nikome i ničemu od ideje do realizacije, pa čak i prezentacije jer ju ne moram ni pokazati, mogu ju čuvati za sebe. To je ipak prva ljubav. Na kraju krajeva, jedan frame u filmu ipak je fotografija. Dakle, sve ima svoje čari.

Filmska RUNDA: Jedan si od začetnika, takoreći, „protorunde“ Revije u mom Dvorištu. Sjećaš li se kako je to počelo?

Vjeran Hrpka: Rado se sjećam tih dana prije desetak godina. Sve je počelo krajem mojeg studija na Akademiji kada sam shvatio da mi je upravo odabir tog studija uljepšao život i učinio me sretnijim čovjekom. Tada sam se sjetio kako su mi davno u srednjoj školi jako nedostajale informacije o samom studiju kao i o pozivu filmskog snimatelja, nisam imao pojma kako se upisati na Akademiju, nisam imao koga pitati za savjet o fotografiji, snimanju i sl. Zbog toga sam na prijemni ispit otišao tek 1995. god. i tako potrošio dragocjeno vrijeme...

Kao apsolvent imao sam potrebu pomoći tadašnjim srednjoškolcima kako oni ne bi prolazili kroz sličnu situaciju i odlučio sam organizirati mini reviju kratkog studentskog filma, pozvati autore i u nekom neformalnom druženju pomoći svima koje zanima film i studij na ADU. Tu sam ideju otkrio dragoj profesorici Margareti Krenus koja je pomogla u organizaciji i dogodilo se to lijepo druženje U mom dvorištu. Zajedno s Dalijom Dozet, Lukom Matićem i još nekolicinom učenika sve smo organizirali onako gerilski. Bilo je to baš divno druženje.

Te se godine nekolicina srednjoškolaca iz gimbe upisala na ADU, među njima su Dalija Dozet, Luka Matić i mislim Filip Tot i Elvir Tabaković. Više nego ijedne druge godine.

Filmska RUNDA: Kakva su očekivanja od RUNDA-e danas? Misliš li da ima prostora i potrebe za manifestacijom kao što je RUNDA u Osijeku?

Vjeran Hrpka: Pratim kako se priprema RUNDA i mislim da će biti super. To što su današnji organizatori s Dalijom na čelu napravili ne može se usporediti s onim od prije deset godina. Ova RUNDA puno je ozbiljnija i produkcijski bogatija. Uspjeli su dovesti odlične filmove, napraviti zanimljiv, koristan i zabavan program i sve to zajedno nosi neka dobra energija. Svaka čast!

Mislim da bi netko odgovoran za kulturu našeg grada jednostavno morao prepoznati o čemu se tu radi i dati punu podršku tom projektu kako se iduća RUNDA ne bi čekala deset godina. Osijek ima potrebu za jednim kvalitetnim filmskim festivalom kratkog metra kakva je RUNDA. Za to nisu potrebna ogromna sredstva, dakle ne priznajem odgovor da nema novaca. Sjetimo se kako je počeo Panonian i što on danas znači za naš grad.

Filmska RUNDA: Kakva je razlika u snimanju filmova od vremena kad si se ti upisivao na Akademiju i danas? Ima li danas više entuzijasta koji se praktično bave filmom? Postoji li neki odnos kvantitete i kvalitete?

Vjeran Hrpka: Velika je razlika, prije svega u tehničkom smislu, a s tim se mijenja i način na koji mislimo o filmu.

Kad sam ja upisivao Akademiju, kamera za kućnu upotrebu bila je VHS, 8mm filmska traka tada je nestajala. VHS kameru nije imao svatko, točnije rečeno sjećam se samo dviju osoba koje su imale svoju kameru. Dakle, vrlo teško bi se netko bavio snimanjem „za svoj gušt“ , odnosno to bi puno koštalo. Danas bolji mobiteli snimaju u kvaliteti slike o kojoj bi nekada mogli samo sanjati. Montaža se radi na kućnom računalu i sve zajedno mnogo je jednostavnije.

Ali osnovna je razlika u čarobnoj funkciji tipke undo! Više nije nužno potrebno sve čimbenike filmske fotografije unaprijed osmisliti jer se puno toga može napraviti (popraviti) kasnije u postprodukciji. To ima mnogo prednosti, ali i dosta mana. Snimanje na filmskoj traci zahtijevalo je veliku pripremu i planiranje svakog kadra, nije bilo mogućnosti snimanja i brisanja kao ni trenutnog gledanja snimljenog materijala. Limit je bio potpuno jasan – rola filma i njezino trajanje. Redatelj je morao vjerovati snimatelju jer je snimatelj često bio jedini koji je zapravo vidio kadar na snimanju. Ne znam može li se danas zamisliti filmski set bez monitora na kojem se trenutno gleda ono što se ispred kamere događa?

Sav taj tehnološki napredak svakako je rezultirao razvojem „kritične mase“ entuzijasta koji se bave filmom, a samim time češće se pojavljuju novi mladi autori. To je super i svakako čini budućnost filma zanimljivijom.

Sva ta tehnološka dostignuća i hiperprodukcija filmova svih žanrova neminovno vodi u gomilanje filmskih naslova koji nemaju neku veću vrijednost, no kvaliteta ipak odskoči. Pogledajmo što se u zadnje vrijeme dogodilo s hrvatskim filmom, pogotovo kratkom formom. Zablistali smo na velikim svjetskim festivalima.

Filmska RUNDA: Misliš li da opada značaj Akademije kod ljudi koji se žele baviti filmom zbog dostupnosti kako opreme tako i znanja preko interneta, umrežavanja i novih medija?

Vjeran Hrpka: Kao što sam i prije spomenuo, razlog zašto sam prije deset godina organizirao mini reviju kratkometražnog filma jest širenje informacija. Internet je danas postao neprikosnoveni izvor svih mogućih podataka, tehnika je otišla u neke sasvim nove sfere, oprema nije tako skupa... ono što se nikada neće promijeniti jest razgovor. Možda će neke buduće akademije biti online, možda ćemo imati hologramske projekcije predavanja i virtualne šetnje kroz filmske setove, ali razgovor licem u lice s profesorima, autorima (i autoritetima) na nekoj osobnoj prijateljskoj osnovi koja redovno potpiruje kreativnost na sasvim drugačiji način ostaje u prostorima Akademije. Zato mislim da Akademija nikada neće nestati.

Filmska RUNDA: Primjećuješ li neke nove trendove u hrvatskom filmu, kako kratkometražnom tako i dugometražnom?

Vjeran Hrpka: Svakako. Mislim da se hrvatski film općenito jako dobro oporavlja i mislim da će vrlo brzo nestati ta stigma s našeg filma kao dosadnog, loše glumljenog, režiranog itd. Pojavljuju se novi autori koji na velikim filmskim festivalima uzimaju značajne nagrade. Europska kritika govori o novom hrvatskom filmu, još je samo ostalo da nam povjeruje i domaća publika. Jako me raduje da dokumentarni film sustiže i postaje ravnopravno cijenjen kao i igrani. Pojavili su se novi mladi producenti koji produkciju promišljaju na jedan drugačiji način od ustaljenih tokova produkcije koji su vladali desetljećima. Sve to zajedno daje nadu u hrvatski film.

Filmska RUNDA: Pratiš li što se događa na osječkoj sceni u pogledu snimanja i fotografije?

Vjeran Hrpka: Pratim koliko stignem mada priznajem da je mnogo novih mladih autora čije radove još nisam stigao pogledati. Jako je važno da svi oni dobiju priliku za predstavljanje svojeg rada. Osijek je pun talentiranih mladih srednjoškolaca koji se žele baviti filmom i fotografijom. Naš grad ima veliku tradiciju na tom polju i bilo bi tužno da nam takav kadar ode, a činjenica jest da odlaze. Zato je RUNDA jedna mala, ali važna prekretnica, nadam se!

Živjeli!