Matija Drniković

Filmska RUNDA, revija hrvatskog kratkog filma, održava se ovaj vikend, 14. i 15. listopada u kinu Urania, a ovogodišnja je profesija u fokusu produkcija. Kroz filmove predstavljamo jake autorske glasove nezavisne scene, a kroz panel “Profi amater” razgovaramo o tome može li se, u hrvatskoj kinematografiji, jasno razdvojiti profesionalno od amaterskoga bavljenja filmom. Produkciju ćemo ispitati iz svih uglova i protresti sa svih strana, a u tome će nam pomoći i Matija Drniković, diplomirani producent koji se profesionalno bavi filmom na raznim produkcijskim funkcijama od ranih godina studiranja na ADU. Matija će sudjelovati na panelu, ali i voditi Radionicu razvoja filmskih i komplementarnih projekata.

Novinarka: Matea Bartulović


Ove su godine sve oči Filmske RUNDE uprte u producente i njihov doprinos umjetnosti filma. Profesija s kojom zatvaramo krug rundinih fokusa jest produkcija pa, daj nam pomozi, na koga smo to fokusirani ove godine? Upoznaj nas s jednim univerzalnim likom producenta na filmu…

Producent je osoba koja je prisutna u filmskom projektu od početka pa do samog kraja. A i nakon toga. Prati i supervizira sve procese rada na filmu. Uloga producenta može značajno varirati od projekta do projekta, no obično je uključen u aktivnosti poput usmjeravanja tijekom pisanja scenarija, angažiranja suradnika, pronalaska koproducenata i financiranja, predstavljanja projekta, kontroliranja procesa snimanja i postprodukcije te definiranja marketinških i distribucijskih strategija.

Producent treba biti mnogo osoba u jednoj s brojnim životnim interesima, znanjima i vještinama. Svatko će imati nešto drugačije sposobnosti i djelokrug u kojem je najbolji i može najviše doprinijeti filmom stvaralaštvu. Stoga, nije čudno vidjeti više producenata na jednom filmu. Sve to čini teže opisati poziciju producenta kao univerzalnog lika jer se to na neki način čak direktno kosi s fundamentalnim pretpostavkama ovog posla.

Često se uloga producenta čini kao najmanje kreativna uloga “na setu”. Budući da tebi nisu nepoznate ni neke od drugih uloga, vjerujem da tu tezu možeš opovrgnuti ili, u najmanju ruku, potvrditi?

Do trenutka kad dođemo na set producent je obično u projektu prisutan već nekoliko godina. Kreativnost producenta najviše dolazi do izražaja u razvojnoj fazi projekta, a ne tijekom snimanja. To je poprilično dug proces u kojem se definiraju, promišljaju i izvode mnogi misaoni i kreativni procesi u kojima je producent na više ili manje direktan način uključen. Također, ne smijemo zaboraviti da su producenti povremeno, a u nekim sredinama često, pokretači filmova temeljem vlastitih ideja. U autorskoj kinematografiji navikli smo vidjeti redatelja kao profesiju koja je zadužena za tu prvu iskru, no tome nije uvijek tako slučaj.

Pretpostavka da uloga producenta nije kreativna proizlazi prvenstveno zbog poistovjećivanja producenta s financijskim, operativnim i organizacijskim poslovima na filmu. Tim se tipom poslova producent također svakako bavi, često i više nego što bi trebao zbog nemogućnosti angažmana dovoljno drugih suradnika u produkciji. No, bilo bi vrlo pogrešno svesti ovu funkciju samo na to. Drugi je problem što vjerojatno ne postoji profesija koja je više mistificirana od producentske. Bilo koji imalo veći film ili serija ima naveden niz producenata te se nekada čak niti filmskim profesionalcima nije lako snaći koji producent obavlja koji posao. Mahom se titula producenta dijelila pojedincima zbog određenog značajnog doprinosa filmu, a bez da su obavljali bilo kakvu djelatnost koja se obično veže uz producenta. U SAD-u Producer's Guild of America kreditira one prave, „kreativne“, producente s dodatnom P.G.A. titulom na špici kako bi se znalo tko je zaista ispunjavao tu funkciju.

Važno je i napomenuti kako konvencionalni dugometražni igrani film zahtijeva kreativne doprinose od mnogih suradnika te je nezahvalno i nepotrebno mjeriti pojedinačni doprinos. Svi koautori i autori doprinosa, kao i ostatak ekipe, zajedno rade kako bi stvorili filmsko djelo.

Tko je poznat kao “najveći potrošač” na setovima? Dodjeljuje li se ta titula u svijetu produkcije?

Stvaranje filmova zahtjeva enormne resurse u svakom pogledu. Čak i kada radimo film bez budžeta, on će opet nešto koštati. Proces snimanja u kontekstu cjelokupne produkcije filma traje najkraće, a pojede daleko najviše budžeta. U idealnim slučajevima „najveći potrošač“ su filmski autori i ekipa filma, osobe koje stvaraju film. I tako treba biti. Često se potrošnja budžeta usmjeri na filmsku opremu, a zanemare se osobe koje stvaraju film i njihovi uvjeti rada.

Osijek je baš nedavno bio glavni lik prve sezone visokobudžetne serije, a nekoliko mjeseci nakon i potpuno gerilski snimljenog dugometražnog filma. Osim, naravno, radnje i prirode tih dvaju projekata, oni se po mnogočemu razlikuju u nastajanju, a i u plasiranju. Kako film postane financiran, a kako nastaje i opstaje kada nema financijskih sredstava?

U europskom se kontekstu film prvenstveno financira sredstvima filmskih fondova, televizija, i programa u sklopu EU. Kronološki je uvijek prvi cilj pronaći sredstva na domicilnom tržištu, a zatim putem koproducenata pokušati doći do financiranja iz drugih država. Ovisno o audiovizualnoj razvijenosti pojedine zemlje možete doći do više vrata na koja ćete kucati pa u nekim slučajevima i do ulaganja prodajnih agenata i privatnih investicija. Vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti moći i u regiji barem djelomično računati na ulaganja streaming servisa u domaće i regionalne produkcije.

Film bi se trebao smatrati financiranim kada prikupite onu količinu financijskih sredstava i drugih resursa koje ste procijenili da vam je potrebna za njegov nastanak. Međutim, realnost je obična takva da uvijek nedostaje financijskih resursa. Stoga je u praksi možda bolje reći da je film financiran kada prikupite veći dio sredstava koji su vam potrebni i nakon što napravite zdrave kompromise da bi mogli započeti snimanje, ali i kasnije dovršiti film. Vrlo su često producenti i redatelji primorani uložiti dio ili cijeli honorar da bi se film mogao realizirati.

Kada film nije dovoljno financiran obično nastaje nauštrb filmskih autora i ekipe koja onda radi za vrlo niske honorare i u dubioznim uvjetima. To nije zdrava i samoodrživa praksa te bi ju trebalo izbjegavati osim ako nije unaprijed definirano i prihvaćeno od cijele ekipe da će tako film nastati, ali čak i tada bi trebalo paziti da se barem osiguraju normalni uvjeti rada. To nije nešto što možete vršiti kao učestalu praksu, barem ne u stvaranju dugometražnih igranih filmova.

O tome i tomu sličnome više ćete govoriti drugog dana ovogodišnjeg filmskog vikenda na panelu Profi amater. Tko je profi, a tko amater? Tko je onda profi amater?
Ima li to veze s institucionalnim i izvaninstitucionalnim obrazovanjem?

Distinkcija između profesionalaca i amatera, kao i profesionalnog i amaterskog filma, možda nikada nije bila manja. To su dvije poprilično fluidne kategorije i u mnogo slučajeva ih nije moguće jasno razdvojiti. Postoji niz faktora i kriterija kroz koje može proučavati fenomen amaterskog filma i vjerujem da ćemo baš iz tih razloga imati vrlo plodnu diskusiju na panelu spomenutom u pitanju. Uobičajeno je vršiti razliku amaterizma i profesionalnog kroz prizmu financijskih sredstava i ostvarivanja honorara što je poprilično paušalno, u nekim situacijama i u potpunosti pogrešno. Pitanja zasigurno imaju doticaja s institucionalnim i izvaninstitucionalnim obrazovanjem, a vjerujem da ćemo neke odgovore na to, kao i na pitanje tko je profi amater probati dati na panelu na koji vas ovim putem sve pozivam. 

Ulažemo li dovoljno, i materijalno i nematerijalno, u život hrvatskog kratkog filma? Kako vidiš njegovu budućnost?

Materijalno sigurno ne ulažemo dovoljno. Ako uzmemo primjer kratkog igranog filma, on u prosjeku vremenskog trajanja čini neku 1/5 ili 1/6 dugometražnog filma. Po toj bi logici trebao imati 1/5 budžeta dugometražnog igranog filma, a to nikada nije slučaj. Niti približno. Nematerijalno možemo uložiti puno toga i u Hrvatskoj je vidljivo da nastaju sjajni kratki filmovi koji jesu mahom rezultat dobrih promišljanja, režijskih odluka, volje i entuzijazma.

Kratki su filmovi jedna izrazito zanimljiva forma koja pomiče narativne i estetske granice. Smatram da možemo vidjeti pozitivnu stagnaciju kvalitete u budućnosti, ako ne i napredak zbog pojave sve više digitalnih platformi koje omogućuju veći distribucijski potencijal i duži život kratkim filmova. Dobra su odskočna daska za mlade filmaše, ali i mjesto za jedinstvene uratke, hrabre postupke i sjajne filmove koje nije moguće doživjeti u dugom obliku.

Kratkiši, u RUNDINOM rječniku, to jest hrvatski kratki filmovi, žive punim plućima svake godine sredinom listopada na Filmskoj RUNDI, a ove će godine Osječani imati priliku učiti o samom razvoju, ime radionice kaže, “filmskih i komplementarnih projekata”. Što ih čeka ako dođu na radionicu? Kakvi su to komplementarni projekti?

Sudionici će prvenstveno dobiti uvid u razvojni proces filmskih (i komplementarnih) projekata. Želja mi je stvoriti pozitivno i kreativno okruženje u kojem će se svi osjećati ugodno dijeliti vlastite ideje o svojim projektima i karijerama te u grupnom radu s konstruktivnim kritikama pomoći jedni drugima. Nadalje, ovo će biti poprilično konkretna radionica s primjerima iz prakse koji će zasigurno biti korisni svim osobama koji se žele u budućnosti baviti vođenjem kulturnih projekata u širem smislu, ne samo nužno filmom. Radionica će poslužiti kao svojevrsna demistifikacija procesa razvoja projekata, ali i bavljenja producentskim poslom u Hrvatskoj i šire.
Komplementarni projekti u ovom smislu su svi oni koji imaju doticaj s filmom i filmskom industrijom, a da nisu filmovi. Takvi su projekti itekako dobrodošli. Smatrat ću dodatnim uspjehom ako uspijemo povezati sudionike radionice čiji se projekti možda međusobno nadopunjuju ili barem da stvorimo snažnije kontakte među osobama koje se ne poznaju ili ne znaju tako dobro. Kvalitetni rezultati dolaze iz međusobne podrške i okruženja koje potiče kreativno stvaralaštvo što mislim da su Osječani, zajedno s Filmskom rundom i brojnim filmskim autorima iz ove regije, već mnogo puta ostvarili i dokazali.