Autorska RUNDA – Izmaštani likovi Petre Zlonoge i jedan stvarni

Tekst: Matej Opolcer

Foto: Sebastijan Borovčak 

Još uvijek se sjećam ekstaze prvog odlaska u kino nakon godinu dana streamanja filmova preko nesigurnih stranica i vrlo vjerojatno skinutih virusa za koje ne znam da sam ih skinuo. Bilo je dobro sjesti među ljude i prepustiti se platnu velikom kao zid dnevne sobe. Jedina bolja stvar od velikog platna i stolica ispred njega je sve to, ali premješteno na otvoreno. Takva je trebala biti i ovogodišnja Autorska RUNDA s prikazivanim filmovima redateljice i animatorice Petre Zlonoge, no vrijeme, kao i film, ponekad nosi neočekivane obrate.

Optimistično smo razvukli platno pod plavim nebom, prenijeli stolice, prikopčali rasvjetu i sve ostalo što je potrebno za održati projekcije filmova ne obazirući se pretjerano na vremensku prognozu. Zabrinutost se uvukla pod kožu kada je nebo poprimilo tamnoplavu boju poput novog RUNDINOG vizualnog identiteta, no mi smo bez obzira na sve, odlučili ostati optimisti, baš onda kada je potrebno biti realist ili čak pesimist i pripremiti se na najgore. Desetak minuta prije samog puštanja ljudi pod tamno nebo koje je pojelo sve zvijezde bilo je izvjesno kako će nas kiša prekinuti u jednom trenutku, no nitko nije mislio kako će se taj trenutak dogoditi tik nakon prve progovorene riječi ispred platna. Predvidljivi plot twist sve je natjerao na migraciju u zatvoreno, publiku, stolice, projektor i ostatak opreme koju ne znam imenovati.

Jedna animatorica, tri runde filmova, tri runde razgovora. Bez kiše i tamnog neba. Samo izmaštani likovi Petre Zlonoge i jedan stvarni. Upoznajemo se s Lisicama (2010) i Gregorom (2010) koji nastaje kao adaptacija prvog i jedinog Petrina stripa. Gregor je mnogi od nas i mi, mnogi, smo Gregor. On se bori s katastrofalnim razmišljanjem i u svemu vidi crn scenarij koji mu otežava život i uživanje u istom. Brine se jer mu je stalo, ali brizi nije stalo do njega pa ga ona samo rastužuje i tako u krug, a po principu kruga i ponavljanja nastaje film Dota (2016) u kojem autorica montažnim postupcima i ilustracijom kreira zapanjujuće oblike koji se pred našim očima u kombinaciji s glazbom stvaraju i nestaju. Zamjećujem kako se većina Petrinih filmova vodi kružnim, procesom rađanja i razvoja. Fragmenata koji život čine životom. Postupno sjedaju na svoja mjesta i na široj slici tvore smisao, poput prikazanog filma Glad (2014). U Jednom od mnogih (2018), Petra u središte postavlja pojedinca i oko njega gradi svemir. U plivaće kožice poliježe mu svijet koji nastavlja rasti na njegovim dlanovima. Daniil Ivanoviču, oženi me i Daniil Ivanoviču, slobodan si (2012) filmovi su posvećeni piscu apsurdne književnosti Daniilu Ivanoviču Harmsu ili pravim imenom, samo Daniilu Ivanoviču, koji su, kao i njegova djela, apsurdni i na trenutke šokantni.

Rundu smo završili filmom iznenađenja o kojemu ne mogu reći ništa osim da je bio iznenađenje, a o iznenađenjima se šuti pa ću šutjeti i ja, a zašutjelo je i vrijeme s kišom koja je stala nakon svega deset minuta padanja i na nebo vratila pojedene zvijezde.