23.11.2020

RUNDA osvrta Mateja Opolcera

U šumi – Igra lovca i lovine, lovine i lovca

 

Ove godine sve ima novo ruho, ili smo pod maskama ili pred računalima, a novo ruho svoj put, polako, ali sigurno pronalazi i u filmu. Jedan takav, film je studentice prve godine diplomskog studija režije igranog filma na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Sare Grgurić, U šumi, ujedno i dobitnik Zlatnih kolica u programu Kockice ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala održanog u potpuno online formatu.

Radnja filma prati Sašu (Lana Meniga) i Filipa (Josip Ledina), mladi par koji za vrijeme pandemije odluči napustiti zagrebačke ulice i svoj mir potražiti u Gorskom kotru. Već u prvoj sceni možemo uvidjeti određenu distancu koju likovi imaju. Na početku samo fizičku koja se kroz tijelo uvlači sve dublje u pore emocija. Kada dođu na odredište, odsutno lutaju prostorom koji je trebao biti njihovo utočište, njihova sigurna luka i bijeg od žarišta, no raspletom radnje ne možemo biti sigurni bježe li oni od virusa ili jedni od drugih. Filip Sašu naziva srnom, a srna koju Saša gleda kroz prozor, pobjegne Filipovim dolaskom. Možda Saša i je srna. Krhka i plašljiva, koja se ustručava poduzeti korak napuštanja i fizičkog bijega pa zbog toga bježi od svojih pravih osjećaja, no možemo li sa sigurnošću povući jasnu liniju koja će podijeliti likove na srnu i lovca? Ne možemo. Igra lovca i lovine prožeta je cijelim filmom. Uloge se mijenjaju, a dobitka nema. Jedna od takvih tranzicija vidljiva je kada Saša pušku uperi u Filipa, naravno, iz šale, no u svakoj šali pola istine ili u ovom slučaju, pola laži budući da im je i sam odnos takav. Lažan. Saša noću zuri u strop i kroz prozor. Nada se bijegu, no gdje pobjeći kada nigdje ne možeš osjećati potpunu pripadnost i sigurnost. S jedne strane ima pandemiju i potresom pogođen Zagreb, a s druge neiskrenu vezu. Problem njihova odnosa svoju točku kulminacije doživljava prilikom scene kupanja gdje Filip puca poput lovca umjesto puške služeći se dijafragmom i umjesto metaka riječima. Kratki konflikt rezultira mehaničkim trenutkom intime, a taj trenutak čitav odnos vraća na početak.

Umjetnost nam služi kako bi se lakše nosili s određenim životnim situacijama, a trenutno pandemijsko razdoblje u kojem smo zarobljeni predstavlja prilično plodno tlo, no koliko se ljudi iznova želi prisjećati dana kada smo pomahnitalo kupovali toaletni papir, dobar dio školovanja „izgubili“ zbog online nastave i bojali se smrtonosnog kašlja? U šumi je prvi i ujedno dobar hrvatski film u koji je ukomponirana tematika virusa, ali iskreno se nadam kako nećemo imati previše filmskih ostvarenja inspiriranih novonastalom situacijom neovisno o tome bili oni dobri, loši ili jednostavno osrednji.

Matej Opolcer

Baci oko na RUNDIN bogat i raznolik program!

FILMSKA RUNDA ove godine nudi...

Filmski program Extra program