Nino Kovačić

Filmska RUNDA vas poziva na radionicu Filmske kritike za srednjoškolce 24. svibnja 2019. u galeriji Waldiner. Polaznici radionice dobit će kratak uvod u kritičarsku praksu uz početne naputke mentora Nine Kovačića kako napisati vlastiti filmski osvrt na jedan od naslova u programu Runde. Polaznik/ca koja napiše najbolju filmsku kritiku za nagradu odlazi u rujnu 2019. godine u Karlovac gdje će biti član žirija ovogodišnje Filmske revije mladeži. Svi zainteresirani mogu se prijaviti tako da pošalju pismo motivacije i kratku biografiju na filmskarunda@gmail.com do 22. svibnja.

Autor: Matej Beluhan

Kako si se počeo baviti filmskom kritikom?

Nino Kovačić: Prve tekstove sam napisao za vrijeme faksa, jer mi je kao studentu komparativne književnosti dio učenja bilo pisati kritičke tekstove o književnosti, kazalištu i filmu koji me je zanimao sve više kao obrazovanog gledatelja. Htio sam naučiti kako film djeluje na nas, kako se teoretski tumači, kakve sve umjetničke prakse postoje van mainstreama pa i kako se film radi. Izražavanje mišljenja o odgledanom mi je dolazilo kao potreba, valjda zbog nezadovoljstva da to dovoljno konkretno usmeno izrazim. Prve filmske kritike su mi objavljene u studentskom časopisu i, za našu generaciju, tada ključnom Zarezu.

Je li i teže početi ili završiti kritiku? Ili te možda uhvati kriza stvaranja usred pisanja?

Nino Kovačić: Za mene tu nema nekih pravila jer ovisi o tome koliko sam u formi, tj. koliko redovito pišem, zatim koliko mi je film zanimljiv, da li zbog roka moram kritiku napisati brzo i jot svašta nešto. Kriza u pisanju se nužno mora pojavit i ona je dobra, jer znači da trebaš bolje razmislit o tome što radiš, možda si dopustit više vremena ili se jednostavno još jače angažirat. Ako je se uzime odgovorno, pisanje kritika treba gledat kao posao čije osnovne vještinu ipak treba naučit, vježbat i, naravno, imati iskreno zanimanje za nju. Ne zaboravimo da filmska kritika može biti dobro ostvarena i kroz video ili podcast.

Kako ti gledaš na ulogu kritičara u svijetu filmskog medija?

Nino Kovačić: Uvijek je bila važna, a danas čak i važnija nego prije zbog promjene medijske okoline u posljednjih petnaestak godina i svih novih oblika medijskog izražavanja i percipiranja koje je donijela internetska svakodnevica. Kritičar bi svojim znanjem i iskustvom trebao služiti kao posrednik filma prema gledateljima te kao poticatelj rasprava među filmskim profesionalcima kako bi bili refleksivniji prema vlastitom radu i otvoreniji prema kolegama, a sve u službi filma kao umjetnosti i filma kao sredstva međusobne komunikacije pa i stvaranja boljeg društva. Pritom je bitan osobni stav da u filmskom svijetu novac nužno ne predstavlja nikakav faktor kvalitete te da postoje značajni filmovi koji bi se zbog argumentiranih razloga trebali gledati više od drugih. To se zove stvaranje ukusa na temelju iskustva i znanja, a o ukusima se zaista treba raspravljati jer je suprotno besmisleno.

Koje sve djelatnosti unutar filmske industrije može obavljati osoba potkovana umijećem kritičkog pristupa filmu?

Nino Kovačić: Banalno rečeno, filmski kritičar „mora znati o čem priča“, odnosno svoje stavove potkrijepiti razumno i s određeno svrhom. Tako bi o filmu bi trebali razmišljati filmski selektori, programeri i urednici jer njihov rad ima društvene posljedice, bila to televizija, festivali ili online platforme. Usto, kao ljudi sa znanjem o filmu oni mogu biti i u raznim stručnim tijelima koja donose kulturne politike, te naravno profesori i edukatori u područjima filmskih i općenitijih medijskih tema.

Mladi danas odrastaju uz nove medije i okruženi su nikad većim količinama informacija. Je li se promijenila kultura gledanja filmova? Treba li nam film uopće?

Nino Kovačić: Gledanje filmova se zaista jako promijenilo, ali to je normalno jer se filmski medij prilično mijenjao kroz svoju kratku povijest i ne može se shvaćati kao nešto jednoobrazno i samorazumljivo. Promjena medijske okoline i drukčiji uvjeti proizvodnje otvorili su prostore za nova promišljanja filma na temeljima njegovih dosadašnjih formi, ali bez obzira na sve i svakakve mogućnosti većina nas zapravo ima vrlo konzervativna gledateljska očekivanja i ograničenja. Gledanje filmova je navika koja se uči i on nam je potreban kao i svaki tip umjetnost dosad. Zasigurno mu zbog interneta nije došao nikakav kraj (kao što nije nestao ni radio, ni kazalište, ni knjige, sve su to specifični mediji) već se samo nastavio mijenjati. Ako o filmu razmišljamo ponajprije u dugometražnoj formi (što je nepotrebno) koja se idealno gleda u kinu, onda nam je on zasigurno potreban kao kontra nestrpljenju i površnosti navike gledanja kratkih video, jer je to ipak zaokružen autorski koncept nekog svijeta koji nas obuzima barem za vrijeme svojeg trajanja te nudi inteligentniji način gledanja, zrelijeg promišljanja i spoznaja zbog kojih se, konačno, i prihvaćamo umjetnosti. Bez obzira na sve promjene, za stvaranje dobrih filmova i dalje je potrebna vještina za koju opet treba vremena kako bi se usavršila, tu nema varanja.

U sklopu Filmske RUNDE vodiš radionicu kritike. Koji je cilj radionice i kakav koncept polaznici mogu očekivati?

Nino Kovačić: Konkretni cilj radionice je da svaki od polaznika ostvari filmsku kritiku, a odabrana će svojeg autora odvesti na festival u Karlovac. Na samoj radionici polaznici će dobiti kratki uvod u filmsku kritiku i, nadam se, početni poticaj da se nastave baviti njome.