Marko Dješka

Kratki animirani film Grad duhova, koji je nedavno krenuo u distribuciju, osvojio je nagradu Oktavijan na 25. ‘Danima hrvatskog filma’ u Zagrebu, a mi smo popričali s autorom filma - Markom Dješkom. Grad duhova možete pogledati i na Filmskoj RUNDI. u subotu, 28. svibnja, u 23:30 u dvorištu Kazamata!

Novinar: Danko Delač

Fotograf: Dragica Posavec

Uredila: Ines Jokoš

Za početak, kratka runda pitanja o tebi. Rođeni si Osječanin, studirao si u Zagrebu, no gdje si sada?

Sada sam u francuskom gradu Valence na treningu za pisanje scenarija u poznatoj školi za režiju animiranog filma – La Poudrière. Vrlo multikulturalna sredina i iskustvo koje vjerujem da će mi pomoći u budućim projektima s obzirom na to da me baš to zanima.

Završio si animaciju pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, no mnogi te možda više poznaju po tvojim stripovima. Kada se javio interes prema animaciji?

Interes za animaciju se javio u predškolskoj dobi. Već sam tada na veliko provodio vrijeme crtajući i s velikim žarom prateći razne animirane serije. Pitao sam se: tko ih izrađuje? kako ih se izrađuje i gdje? Kroz likovnu naobrazbu nakon osnovne škole sam doznao više o animiranom filmu pa i za postojanje smjera za animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Koji su ti izazovi kod animacije, u usporedbi sa slikarstvom, tj. crtanjem stripova?

Animacija jedina pruža mogućnost 'oživljavanja' karaktera kroz pokret pa i zvuk. Stripovi pružaju mogućnost da se priče ispričaju na uvjetno rečeno jednostavniji način budući da iziskuju kraće vrijeme i manje novca za razliku od animiranog filma koji je dugotrajan i skup. Istovremeno za strip je potrebno poznavanje puno disciplina (ovisno, naravno, o stilu): pisanje, režija, anatomija, arhitektura, draperija, kompozicija itd. Klasični pristup slikarstvu u srednjoj školi me naučilo disciplini, pronalaženju uzora u povijesti umjetnosti, te načinu planiranja formata i s čime ga ispuniti. Ono me je beskrajno vezalo i za klasične medije poput papira i olovke.

Kad bi morao birati, animacija ili strip što bi odabrao i zašto?

Trenutno bih odabrao strip. Pomalo sam se zasitio od silnog animiranja, barem što se tiče animiranja vlastitih projekata. Film Grad duhova animirao je moj kolega, ujedno i jedan od najboljih hrvatskih animatora, David Lovrić. Odlučio sam se fokusirati na pisanje scenarija i režiju, umjesto da sam radim jedno, drugo i treće, da bi na kraju film patio zbog toga. No, animacija je uvijek dobro došla u freelansanju i radu na drugim projektima ukoliko su interesantni.

Posljednji fan˝ je tvoj poznati strip koji je svojevrsni hommage ˝Večernjoj školi˝. Sam strip je dosta metareferentan. Koliko je u stripu fikcija, a koliko fakcija; je li postojala komunikacija s članovima ˝Večernje škole˝ za vrijeme stvaranja stripa?

Posljednji fan je nastao uoči razočaranja Pervanovim potezom da franšizu Večernje škole, poznate kazališno-televizijske emisije iz 90tih, prebaci s nezavisnog OTV-a na Hrvatsku radioteleviziju. Time je angažman i beskompromisno izrugivanje politike i društva postalo stvar prošlosti. U tri epizode Posljednjeg fana vodim krvavi obračun s protagonistima kroz fikciju ali i stvarne događaje. Stvarne su vidu toga da sam ih zaista pratio na njihovim javnim stand-up nastupima i uručivao im uživo nacrtane stripove iščekujući njihovu povratnu reakciju nakon što pročitaju strip. Kada je izostala povratna reakcija Željka Pervana na prvi strip, to mi je dalo poticaja da nacrtam drugi i tako dalje. Zuhra se za razliku od Pervana, smjesta odazvao i sa općim oduševljenjem predložio suradnju. Tako sam uspješno odradio i kompletan album u izdavaštvu osječke Udruge StripOs i promovirao ga zajedno sa Zuhrom.

Tvoj film ˝Grad duhova˝, koji ćemo vidjeti i na ovogodišnjoj RUNDA-i, je već pobrao neke nagrade. Možeš li ga predstaviti, odnosno reći o čemu se radi? Gdje je krenula ideja za taj film i kako je teklo samo stvaranje?

Grad duhova temetizira rat kroz osobnu priču glavnog protagoniste koji je ostao 'zaglavljen' između prošlosti, rituala koje je nekoć obavljao odlaskom na posao te budućnosti, stalnog iščekivanja povratka u normalan život.

Film prati lika kroz različita psihološka stanja što gledatelja tjera da pokušaju razlučiti jesu li sve situacije stvarne ili fiktivni doživljaji samog protagonista.

Ideja je došla od samog izazova da nakon svoja dva studentska filma 'Kolinje' (2010.) i 'Sotonin sin' (2012.) napravim nešto drugačije: film žanra i atmosfere. Od samog početka razvoja ideje za Grad duhova pa do finaliziranja filma je prošlo dvije godine.

Film je nedavno osvojio nagradu Oktavijan na nedavno održanim Danima hrvatskog filma, na čemu ti čestitamo. Postoje li neki daljnji planovi za film, ideš li gdje dalje s njim?

Film je u distribuciji Zagreb filma tako da ga oni distribuiraju po svim svjetskim festivalima animacije u naredne dvije godine.

Gdje se vidiš u budućnosti u profesionalnom planu?

Imam ambiciozne planove. Početkom 2017. planiram dovršiti novi strip 'Bul i Bal' i pokušati ga plasirati na strano tržište. Jedna kratka epizoda istoimenog stripa je objavljena u najpoznatijem svjetskom časopisu za strip Heavy Metal u Americi pa se nadam da će mi to pomoći. Strip se može čitati na hrvatskom jeziku na stranici mojstrip.com, a isti svemir paralelno razvijam u obliku animiranog filma uz pomoć studija Jadranska animacija (Adriatic Animation) iz Pule.

“Grad duhova˝ evocira današnju situaciju u kojima, po mnogima, Osijek postaje sve napušteniji. Ljudi sve više odlaze, neki s planom da se vrate, neki ne. Kako to komentiraš i gdje vidiš sebe po tom pitanju odlaska/ostanka?

Grad duhova će mnogi zasigurno dovoditi u konotaciju sa sadašnjom situacijom u gradu Osijeku iako je naziv filma primarno inspiriran situacijom u Osijeku '91., kada se također nazivao 'gradom duhova'. Za tu konotaciju sa današnjim Osijekom, ljudi očito imaju i razloga. Za moju struku, nažalost, u Osijeku nema posla za projekte koje mene zanimaju, a i Zagreb mi postaje sve manji i manji. Nisam siguran gdje će me traganje za realizacijom ideja odvesti. Mislim da je najgora opcija kada kreativci nepovratno odu i potpuno prekinu vezu sa svojom zemljom i gradom. Oduvijek mi je važna lokalna scena, djelovanje na lokalnoj razini te poticanje mladih da budu kreativni i da se bave animacijom i stripom.

Na koji način smatraš da se mladi kreativci mogu poticati na bavljenje animacijom i stripom u lokalnoj sredini?

To se sve može kroz razne radionice, maratone crtanja, kolonije, festivale i izložbe. Jedan od mojih ciljeva jest da se u Hrvatskoj otvori mogućnost da mladi ljudi koji se žele baviti komercijalnijim animiranim projektima, mogu raditi ovdje, umjesto da iseljavaju van ili da moraju pohađati treninge i tečajeve izvan Hrvatske o stvarima koje ih toliko zanimaju. To je realno i moguće ako se ostvare ko-produkcije te razni rezidencijalni programi razmjene sa strancima. Mi zapravo imamo veliki potencijal za to uzevši u obzir tradiciju stripa i animiranog filma, ali i činjenicu da smo regija bogata predivnom prirodom i egzotičnom obalom, adutima za rezidencijalne programe. Za to je potreban angažman, zajedništvo među nama kreativcima i entuzijastima te doprinos lokalnoj zajednici. Filmska RUNDA je upravo primjer svega onoga što ja želim reći da bi trebalo i zato mi je izuzetno drago što ću biti prisutan, barem kroz svoj film, na toj novoj manifestaciji u mom gradu!