Miro Frakić

Novinarka: Matea Bartulović

 

Osmu Filmsku RUNDU u petak ćemo, 20. listopada u 18 sati, otvoriti popratnim programom Publika za publiku, koji su u potpunosti osmislili polaznici Radionice filmske selekcije koja je prošlog vikenda održana pod mentorstvom filmskog kritičara Mire Frakića. Kroz analizu tematskih, formalnih i vizualnih obilježja, polaznici će sastaviti blok filmova koji će biti tajna do same projekcije!

Ovo je tvoja prva radionica u Osijeku, a ujedno i tvoj prvi posjet. Kako si doživio grad?

Definitivno se veselim vikendu i prilici da grad još bolje upoznam, a ovaj mi je kratki boravak pokazao da je istinit taj stereotip srdačnih, pristupačnih i otvorenih ljudi. Doživio sam to, prvo  s polaznicima radionice, a onda i gdje god da sam došao. Drago mi je da sam u ovom jako opuštenom kontekstu dobio priliku upoznati jedan aspekt grada, pogotovo osječke kulturne scene, što ne vjerujem da bih uspio doživjeti da sam došao u grad isključivo turistički.

Osijek je po mnogočemu specifičan grad, posebno kad govorimo o filmu. Ovdje ne postoji formalna filmska edukacija, a ovoj si neformalnoj i sam svjedočio vodeći radionicu filmske selekcije. Kako si zadovoljan polaznicima? Kriju li se među njima novopečeni selektori? 

Jako sam zadovoljan i radionicom i polaznicima. Mislim da su se prijavili mladi ljudi koje istinski zanima film i koji ga ne shvaćaju monolitno, samo u terminima roda, već daju priliku puno većem nizu. Čini mi se da su još uvijek kao publika zatvoreniji prema eksperimentalnom rodu, što ne čudi, a upravo ih dobrom selekcijom možeš postupno navikavati. U okviru radionice dobili su priliku izraziti mišljenje, argumentirati svoje stavove i naučiti gledat filmove koji nastaju izvan tog nekog konvencionalnog mainstreama, priviknuti se na niskobudžetni film i naučiti da je on puno više od sadržaja. S obzirom na to da su mladi konstantno izloženi određenim vizualnim podražajima i sadržaju koji ti stvara algoritam, a predstavljen je u malim probavljivim komadićima, ovako se uče malo više posvetiti filmu i važnosti da određeni film, čak i ako ti se ne svidi, pogledaš više puta, a posebno one o kojima, nakon gledanja, ne možeš jasno izraziti mišljenje. Jako su dobro reagirali i veselim se što će smisliti, a posebno se veselim tom selektorskom ponosu kada selekcija bude spremna.

 

Radionica je zapravo, uz nekoliko drugih aktivnosti na ovogodišnjoj Filmskoj RUNDI, jedan od aspekata angažiranja publike. Ovdje je ta uključenost prilično konkretna - šest će polaznika, kao rezultat radionice, u potpunosti kreirati jedan blok filmova koje ćemo u petak gledati u Kinu Urania. Kako je izgledao sam proces selektiranja?

Prvo smo htjeli procijeniti kako oni generalno pristupaju filmu, nisam htio da se pretvori u radionicu filmske kritike ili radionicu kako gledati film, već je ideja bila upravo iz te, specifično selektorske pozicije, aktivirati publiku ne samo u vidu razmišljanja o filmu iz perspektive gledatelja nego iz perspektive uloge selektora, a ta pozicija zasigurno mijenja tvoju perspektivu na film. Izazovno je jer se moraš odmaknuti iz prvotnih i crno-bijelih dojmova, izaći iz vlastite perspektive i biti svjestan slojevitosti filma ili programa, biti svjestan da je film, kao i svaki oblik umjetnosti, vrlo podložan analizi i diskusiji iz različitih perspektiva. Nisam znao što me čeka u smislu njihovog predznanja i iznenadili su me. Vidim da svi oni gledaju filmove i pismeni su u tom smislu, a ja sam ih samo pokušao dovesti do toga da budu svjesni u jednu ruku svojih limitacija, ali i svojih jakih strana. Dosta njih je dugo i pratilo RUNDU, a nekima će ovo biti i prva na kojoj će sudjelovati, tako da je to isto primjer aktivnog razvoja educirane publike. U predselekciji ih je dočekalo 20 hrvatskih filmova 20 autora i autorica. U odabiru smo bili vođeni idejom da je riječ o suvremenim autorima i autoricama koji bi im samim time mogli biti bliži, a to znači i da su filmovi dostupniji. Nastojali smo da, ako im se svidi film određenog autora, mogu lako pronaći još njegovih radova dostupnih online i tako se još više upustiti u upoznavanje sa hrvatskom filmskom scenom.

Neki su polaznici, već pri samoj prijavi na radionicu, uočili taj zanimljiv selektorski segment u svakodnevnom životu. Svi zapravo, na dnevnoj bazi, preporučamo filmove roditeljima, prijateljima, partnerima… Kako to možemo činiti vještije?

Jako je teško biti selektor u privatnom životu. Danas je ta selekcija u neku ruku deplasirana gledajući logiku streaming servisa, a to su kao problem primjetili i polaznici. Algoritam nam daje preporuke za sadržaj koji “želimo vidjeti” i time nas zatvara u određene niše, uvijek nudi sadržaj sličan onome koji smo prethodno gledali. Trebamo biti svjesni toga i ne uljuljkati se u tu rigidnost izbora i selekcije. Meni je jedna od dražih stvari kada sam odrastao bila preporučiti ljudima nešto što se meni nužno ne sviđa, ali znam da poznajem osobu kojoj bi se svidjelo. Važno je ne kretati nužno od sebe i svog ukusa, na kraju selekcija u jednom aspektu i jest poznavanje svoje publike. Ja se uvijek ježim od toga da nekome preporučam nešto, biti selektor za društvo ili obitelj je jako sklizak teren. Jednom sam prilikom mami i sestri preporučio Melankoliju od Triera zato što njegove filmove izuzetno volim i mislio sam da će to i njima biti super. One su pogledale film, a mamin komentar je bio samo kako joj je bilo drago kada je završio. Tada sam shvatio da ne možeš ne poznavati publiku, servirati im nešto i automatski očekivati da će to razumjeti. Treba jako puno rada da nekako pripremiš publiku na ono što im stvarno želiš servirati.

 

 

Iako na ovoj radionici nije bilo riječi o filmskoj kritici, ona je svakako velik dio tvoj života. U kojem obliku ona egzistira danas? Gdje možemo čitati filmske kritike?

Filmska kritika danas je, zahvaljujući medijima, stvarno posvuda. Ako krenemo od kritike tipa Twitter, Letterboxd gdje je vještina da naučiš izraziti svoje mišljenje o filmu u nekom simpatičnom kratkom obliku teksta, vidljivo je da smo dobili neke nove žanrove kritike i možemo reći da ju možeš pročitati bilo gdje i bilo kada. Na razini Hrvatske, u mainstream medijima, ona se većinom svodi na PR trenutke u kojima se hrvatskom filmu pristupa kao nekome kome treba pomoć, ali definitivno ima dosta nezavisnih portala i autora koje valja čitati.