Beatrica Kurbel

Svaki film priča je ispričana filmskim jezikom, osobno viđenje svijeta stvaratelja. Što su scenariji? Tko ih piše i kako? Time ćemo se ove godine baviti u sklopu Filmske RUNDE, revije hrvatskih kratkih filmova, od 26. do 28. svibnja 2017., u Osijeku. Najbolju najavu Fokus RUNDE, kako smo nazvali novi program Filmske RUNDE, koji će svake godine predstaviti novu granu filmske profesije, dala nam je Osječanka Beatrica Kurbel. Završila je studij dramaturgije u Zagrebu, smjer filmsko i dramsko pismo. Beatrica je bila koscenaristica na kratkometražnom filmu 'Nasamo' u režiji Lane Kosovac, a od 2012. do 2014. godine, aktivno se bavila kazalištem za djecu i mlade u Učilištu Zagrebačkog kazališta mladih i u '4 sobe'. 2016. godine predstavljala je Hrvatsku kao mladi dramski pisac na Interplay Europe festivalu u Švedskoj.

Novinar: Danko Delač

Uredila: Ines Jokoš

Foto: Privatni album Beatrice Kurbel

 

Gdje je počeo interes za pisanu riječ? Možemo primijetiti da ti nije strano sve što je pisano; dramski tekstovi, poezija, proza i scenariji. Jesi li još u srednjoj imala plan upisati Akademiju dramske umjetnosti?

Da je barem bilo tako jednostavno. Prvo sam se malo tražila. Završila sam srednju primijenjenu, kiparski smjer. Negdje u špici puberteta sam počela sa pisanjem, točnije poezijom i kratkom prozom. Pisanje je postepeno nadjačalo želju da budem likovnjak. Uz određenu dozu pubertetskog egotripa, bila sam najmlađa za mikrofonom na studentskim književnim večerima u nekadašnjem Big Benu. Tada sam i furala film da ću studirati kroatistiku. Iskreno, nisam ni znala da negdje u ovoj državi postoji studij dramaturgije niti išta slično za one koji su se opredijelili za pisanje. Filmove sam gutala, no nije mi padalo na pamet da te dvije ljubavi mogu spojiti.

Završila si studij dramaturgije u Zagrebu, smjer filmsko i dramsko pismo. Na diplomskom studiju postoje još tri smjera: dramaturgija izvedbe, kazališna dramaturgija i filmska dramaturgija. Možeš li našim čitateljima pojasniti specifičnost svog smjera i zašto si ga izabrala?

Na dramaturgiju sam došla nakon dvije godine Prava u Osijeku (to je bila iduća epizoda gore opisanog traženja), uz primarnu želju da radim na vlastitom pisanju kao zanatu (tako nekako je glasila ta važna rečenica upućena starcima). Zahvaljujući sjajnom programu odsjeka dramaturgije, za vrijeme BA studija sam dobila priliku naučiti i vidjeti puno više od toga, posebice iz područja izvedbenih umjetnosti, analitičkog pisma i općenito teoretskog aspekta koji se ispostavio kao vrlo bitna karika ukoliko se želim baviti dramaturgijom. Bila je to sjajna priprema za željeni diplomski studij na kojem sam pune dvije godine imala priliku razvijati vlastite ideje za svoj prvi dugometražni scenarij i dramski tekst sa izabranim mentorima, profesorima Tomislavom Zajecom i Matom Matišićem. Individualistički pristup studentu na diplomskom studiju je odlika sva četiri usmjerenja, a student prema vlastitim afinitetima osim mentora izabire i željene izborne kolegije te na taj način sam kreira diplomski studij prema vlastitim interesima. U mom slučaju radilo se o glavnim umjetničkim predmetima te izbornima većinom iz područja filmologije. Sjajna stvar je i mogućnost pohađanja izbornih kolegija i na drugim srodnim fakultetima, poput Filozofskog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti.

Kao kreativni djelatnik moraš se prilagođavati i slobodnom tržištu, no da možeš birati kojim bi se formatom pisanja bavila (drama, scenarij, poezija...); imaš li najdraži ili svaki nudi drugačija ograničenja, ali i slobode u kreativnom izražavanju?

Svaki od navedenih formata u određenoj situaciji ili trenutku biva najbolji medij za prenijeti željeno ciljanoj publici. Upravo smo zbog slobodnog tržišta naviknuti na multitasking i stalno preispitivanje poznatih parametara određenog formata. Ima nas mnogo s obzirom na veličinu tržišta, svi bi radili, natječaja je relativno malo, a prostora za nova imena u institucionalnom smislu još manje. Trenutno otkrivam što znači ustrajno raditi na dužoj prozi po prvi puta pod određenim rokom, paralelno razvijajući dramski tekst za djecu. Načina za izražavanje je sasvim dovoljno, samo da bude i prilika.

Pisci počesto imaju problema s prokrastinacijom, odnosno odgađanjem obaveza. Imaš li i ti i kako se boriš s tim?

Uf, ovaj problem od milja zovem 'prokletstvom slobodnjaka'. Da, nemamo zeznutog šefa nad glavom, nitko nam ne štopa pauzu za ručak i nemamo svakodnevne trzavice sa kolegom iz sobička pored, ali imamo jako zeznutog šefa u sebi koji poludi kad se rok opasno približi, da ne govorim o toj superherojskoj moći odgađanja i samozavaravanja da se sve stigne do tog i tog datuma. Moć samozavaravanja i vjere u vlastitu superproduktivnost pod pritiskom na sreću blijedi u prvih godinu dana od napuštanja školice gdje smo se osjećali zaštićeno i paženo. Na greškama se uči. Polako, ali neupitno. Ali da, ponekad poželim groznog brkatog šefa, uhodanu svakodnevnu rutinu i tipično radno vrijeme.

Imaš neke autore koji su ti kazališni i filmski uzori? Postoje li neki scenariji ili dramski tekstovi koje bi preporučila svakome tko se misli baviti ovom vrstom posla?

Filmske klasike definitivno treba pogledati, a dramske pročitati (da, u oba slučaja za neke je nužno natjerati se, no dugoročno se isplati). Sve ostalo je pitanje individualnog senzibiliteta i trenutka u kojemu se pojedinac nalazi. Prošle godine sam primjerice pogledala premalo filmova i više uživala u pojedinim televizijskim naslovima. Čini mi se da televizija trenutno doživljava procvat na zaista raznolikom žanrovskom planu. Od filmaša bih istaknula Xaviera Dolana koji mi drži pažnju zadnjih par godina.

Scenarij ili dramski tekst se često u rukama redatelja transformira u nešto potpuno drugo. Kako ti je vidjeti na sceni ili na filmu tvoje djelo koje je netko drugi oblikovao prema svojim senzibilitetima? Poželiš li možda ponekad sama režirati svoja djela kako bi imala veću kreativnu kontrolu?

Kazalište i film se zasnivaju na kolektivu, radi se o živom organizmu u oba slučaja. Do tog života dolazi kada se scenarij ili dramski tekst nađu u redateljevim rukama. Čak i kada se radi o na prvim pogled posve različitim vizijama redatelja i pisca, mislim da sama suradnja uvijek u sebi ima potencijal da se izrodi nešto neočekivano i drugačije. Za sada sam posve zadovoljna svojom trenutnom funkcijom 'iza tipkovnice' u različitim fazama procesa. Na kraju omjer tzv. usamljeničke kreative i bivanja u dinamičnom procesu biva idealan.

U Osijeku nema toliko prostora, odnosno radionica koje se bave dramaturgijom i scenaristikom, a vjerujemo da svaka inicijativa može doprinijeti poboljšanju ove situacije. Misliš li da u Osijeku manjka interesa za ovim područjem ili su neki drugi faktori u igri? Može li Filmska RUNDA djelomično popuniti taj vakuum, barem za početak?

Mislim da je mogući problem u informiranosti mladih koji su možda zainteresirani, no ne znaju gdje pitati, pisati i istraživati. Zato mislim da je vaša inicijativa sjajna i ne samo da će popuniti vakuum, nego stvarate mjesto gdje klinci i nešto stariji entuzijasti mogu vidjeti tuđe radove, saznati nešto novo i upoznati potencijalne suradnike. Hrvatski film je doživio preporod posljednjih 5-6 godina i tek se razvija svijest da se ovdje može napraviti nešto novo i dobro, a ne samo u Americi. Uz vašu pomoć, Slavonci imaju priliku skužiti da ih možda zanima scenaristika ili režija ili pak da je krajnje vrijeme da iz ladice izvuku svoju kratku priču i pokažu je nekome za potencijalnu ekranizaciju. Kombinacije su bezbrojne ako ima hrabrosti i volje. Bitno da se ljudi druže, izmjenjuju iskustva i ne boje se pokazati interes.

Imaš li neku preporuku za osobe koje se planiraju ili se već bave dramaturgijom i/ili pisanjem scenarija? Za kraj, imaš li neki savjet za početnike i entuzijaste?

Danas je na internetu lako pronaći scenarije poznatih snimljenih filmova. Mislim da se čitanjem može mnogo naučiti od majstora, a i neke omiljene naslove je zanimljivo doživjeti u papirnatom obliku. Inače bih preporučila priručnik kreativnog pisanja Tomislava Zajeca "Pravila Igre: od prve ideje do prvog dramskog teksta" za one koje zanima dramsko pismo u praktičnom smislu. Za scenaristiku, nezaobilazan je klasik Lew Huntera 'Scenarij 434'. Osim navedenog strpljenje, puno kave i jedan poseban folder za sve verzije svih podverzija skica. Sretno!